Veliki petak – Muke Gospodnje

Na Veliki petak u Župi sv. Ćirila i Metoda u Osijeku 9 vjernici su u bogoslužju posebno pratili Kristovu muku i njegov put prema smrti. Izostala je ulazna pjesma, a župnik, vlč. Ante Šiško i kapelan vlč. Josip Brnjić poklonili su se pred oltarom dok su vjernici u tišini obavljali pokornički čin, priznajući svoje grijehe. Svjesni da naši grijesi, ali i grijesi svih naših bližnjih, imaju svoju ulogu u Kristovoj smrti, iskreno su žalili i kajali se, predajući Gospodinu svoja srca. Toga dana nije se vršila pretvorba ni posveta hostija, a bogoslužje u čast križa preuzelo je ulogu sakramentalnoga slavljenja Kristove žrtve. Blagovale su se hostije posvećene na misi u spomen na posljednju večeru, spajajući vjernike u molitvi i zajedništvu s Kristom.

Prije Prvoga čitanja vjeroučitelj Petar Kopunović Legetin podsjetio je vjernike na tajnu Kristove muke: „Velika je tajna pred nama – tajna Kristove muke. Njegovo trpljenje i patnja nisu samo za nas osobno, nego za sve grješnike. Ipak, ova tajna ima samo jedno ime i jedno značenje – ljubav. Isus je, iz silne ljubavi prema nama, grešnim ljudima, prihvatio smrt. Kroz svoju muku ne samo da nam tumači smisao trpljenja, nego nam pokazuje kako se u svakoj patnji možemo osloniti na njega i kako samo kroz darovanje i smrt ulazimo u vječni život.“

Nakon tih riječi uslijedilo je čitanje iz Knjige proroka Izaije, u kojem prorok prikazuje Sluge Gospodnjeg koji trpi za druge i podsjeća vjernike na Kristovu ljubav i predanost spasenju svijeta. Prije drugoga čitanja iz Poslanice Hebrejima vjernici su razmišljali o Kristu kao velikom svećeniku koji suosjeća s ljudima. Prisjetili su se da je Isus, iako iskušan, poslušan do kraja i da je prihvatio Očevu volju te su i sami bili pozvani da u njemu traže vječno spasenje. Drugo čitanje produbljivalo je spoznaju o Kristovoj patnji i poslušnosti Ocu te poticalo vjernike da s vjerom i pouzdanjem slijede njegov put.

Nakon čitanja uslijedio je navještaj Evanđelja, a potom svečano pjevana Muka po Ivanu. Vjernici su u tišini i sabranosti pratili Kristovu žrtvu na križu, prisjećajući se svakoga trenutka njegova trpljenja i ljubavi koju je iskazao za spasenje svijeta. Pjesmom i molitvom ulazili su dublje u otajstvo Muke Gospodnje, prepoznajući u Kristovoj patnji znak Božje ljubavi i milosrđa.

Nakon homilije zajednica je u molitvi predavala svoje nakane Bogu riječima svećenika: „Izreći ćemo svoje molbe onome koji ih jedini može uslišati. Jer on je došao na svijet, činio samo dobro, umro i uskrsnuo za sve ljude. Njemu i mi sada upućujemo svoje molitve za sve ljude.“

Vjernici su potom pristupili klanjanju križu. Župnik Ante polako je razotkrivao križ, pozivajući ih da mu se u tišini poklone. Taj križ nekoć je bio sredstvo mučenja i okrutne smrti, ali Isus je od njega učinio znak spasenja i života. Vjernici su ga pažljivo promatrali, razmatrajući ne samo Kristovu žrtvu, nego i smisao križa u vlastitim životima, podsjećajući se da u križu uvijek postoji život. Pristupali su križu u tišini i sabranosti te mu iskazivali štovanje poljupcem, prepoznajući u njemu znak Božje ljubavi i milosrđa.

Slavlje se potom nastavilo podjelom svete pričesti. Župnik Ante pažljivo je uzeo svetu pričest, pripremajući vjernike za primanje Kristove prisutnosti. Vjernici su potom bili pozvani na molitvu „Oče naš“, a zatim je uslijedio zaziv „Izbavi nas…“ i navještaj Jaganjca Božjeg. Vjernici su pristupili svetoj pričesti, uz prigodne pričesne pjesme, popričesnu molitvu i Molitvu nad narodom, doživljavajući Kristovu prisutnost i ljubav u svojim srcima.

Slavlje je završilo u dubokoj tišini, dok su se vjernici polako razilazili, noseći u sebi Kristovu žrtvu i milosrdnu ljubav koju su pratili tijekom dana. Nakon slavlja, vjernici su imali priliku do 22:00 sata ostati pred Presvetim, u tišini i razmatrajući Kristovu prisutnost i otajstvo njegove ljubavi.

Tekst: Valentina Majdenić
Fotografije: Lovro Brekalo