Hodočašće župe sv. Ćirila i Metoda Osijek 9 u Međugorje 13.–15. ožujka 2026.

Prvi dan našega hodočašća započeo je okupljanjem u ranim jutarnjim satima ispred župe sv. Ćirila i Metoda Osijek 9. U 8:00 sati, s osmijehom i radošću u srcima, krenulo je 59 hodočasnika prema Međugorju, ispunjenih željom za molitvom, susretom s Gospom i produbljivanjem svoje vjere. Putovanje autobusom proteklo je u molitvi, pjesmi i osobnim razmišljanjima. Tijekom puta, osim zajedničke molitve krunice, svaki hodočasnik imao je i posebnu nakanu – preporučiti nekoga u molitvi, osobu za koju je molio, tražeći Božji blagoslov i zaštitu. U srcu smo nosili te drage osobe, osjećajući kako nas Gospodin povezuje kroz ljubav i zajedničku molitvu.

Tijekom puta naš župnik, vlč. Ante Šiško, podijelio je svakom hodočasniku papirić na kojem je bilo naznačeno da je on anđeo čuvar nekoga od sudionika hodočašća. Taj mali znak potaknuo je svakoga da u tišini razmisli o skrivenoj prisutnosti Božje nježnosti i pažnje tijekom ovih dana.
Dolaskom u Međugorje oko 17:00 sati, hodočasnici su se uputili prema župnoj crkvi sv. Jakova, središnjem mjestu molitve u ovome marijanskom svetištu, posvećenom sv. Jakovu apostolu, zaštitniku hodočasnika. U crkvi smo sudjelovali u večernjoj svetoj misi, a nakon nje doživjeli posebno duboko i dirljivo iskustvo – čašćenje Kristova križa. Crkva je bila prepuna vjernika, pa smo se pobožno zaustavljali i okretali prema svakoj postaji križa, promišljajući Kristovu muku i vlastiti život. U tihom zajedništvu mogli smo zahvaljivati, moliti, izražavati pobožnost i osjetiti prisutnost Božje ljubavi i milosrđa. Taj trenutak pružio je svima priliku za unutarnje obogaćenje, mir i osjećaj povezanosti s ostalim hodočasnicima. Također smo imali priliku pristupiti sakramentu ispovijedi, što je mnogima omogućilo dodatni osjećaj duhovnoga mira i obnove.
Nakon večere hodočasnici su imali susret sa župnikom, koji nas je srdačno pozdravio i potaknuo na razmišljanje o duhovnom značenju boravka u Međugorju. Dan smo zaključili zajedničkom molitvom, zahvalni za sretan dolazak i sve milosti koje su već prvoga dana dotaknule srca hodočasnika. U miru i sabranosti povukli smo se na počinak, spremni za novi dan molitve, hodočašća i duhovnoga rasta.
Drugi dan hodočašća započeo je ranim jutarnjim satima, kada smo se uputili na Križevac. Raspoloženje hodočasnika bilo je ispunjeno radošću i osjećajem zajedništva te molitve. Tijekom uspona, župnik i vjernici molili su Put križa fra Slavka Barbarića, zaustavljajući se kod svake postaje. U tišini smo promišljali Kristovu muku i poruke Gospe djeci, zapisane u knjizi U školi ljubavi. Nakon svakoga razmatranja i promišljanja, pjevale su se marijanske pjesme, koje je svojim toplim glasom i vodstvom predvodila vjeroučiteljica u mirovini Anica Horvat. Svaka postaja pružala je priliku za osobnu molitvu, zahvalnost i razmatranje vlastitoga života, a srce nam je bilo ispunjeno osjećajem Kristove prisutnosti i nježne Božje ljubavi.
Put križa na Križevcu postao je trenutak duboke povezanosti i zajedničkoga iskustva vjere, gdje se molitva svakoga pojedinca stapala s molitvom cijele zajednice hodočasnika. Tijekom molitve, mnogi su ponovno preporučivali u molitvi osobe drage svome srcu, moleći za njihove potrebe i blagoslov. Nakon razmatranja, župnik je svakome hodočasniku podijelio osobni blagoslov, riječima i gestom izražavajući pažnju i duhovnu blizinu. Ispunjeni tim osjećajem milosti i zajedništva, spustili smo se natrag u Međugorje, gdje smo se nakratko odmorili i okrijepili prije nastavka dana.
Nakon predaha, uputili smo se prema Podbrdu, poznatome mjestu ukazanja Blažene Djevice Marije. Ovo brdo pruža hodočasnicima trenutke tihe molitve i promišljanja, a uspon omogućuje osjećaj bliskosti s Bogom i zajedništva s ostalim vjernicima. Na vrhu, među kamenjem i zelenilom, zadržali smo se u molitvi, osjećajući mir, duhovnu snagu i prisutnost Gospine nježne pažnje. Povratak u Međugorje i kratki odmor pripremili su srce i duh hodočasnika za još jedan duboko dirljiv trenutak – svetu misu i večernje klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu u župnoj crkvi.
Klanjanje je bilo ispunjeno molitvom i pjesmom na nekoliko svjetskih jezika, što je dodatno naglašavalo osjećaj zajedništva i bratstva među hodočasnicima. Tijekom razmatranja o ozdravljenju slijepca iz evanđelja, svatko je mogao u tišini osjetiti Božju prisutnost i snagu milosti u vlastitome životu. Govori i pjesme probudili su duboke emocije, a svaki trenutak pružao je priliku za osobni susret s Isusom, zahvalnost i molitvu iz srca.
Poslije klanjanja hodočasnici su imali susret sa župnikom, koji ih je srdačno pozdravio, potaknuo na razmišljanje o doživljenim milostima i ohrabrio u daljnjemu duhovnom životu. Dan smo završili zajedničkom molitvom, zahvalni za sve trenutke molitve, pjesme i duhovnoga osnaženja, pripremajući srca za posljednji dan hodočašća.
Posljednji dan hodočašća bio je posvećen osobnoj molitvi i tišini, prilika da svaki hodočasnik u srcu sagleda doživljene milosti i unutarnje promjene tijekom ovih nekoliko dana. Mnogi su iskoristili priliku za sakrament ispovijedi, dok su drugi u miru razmatrali i molili, osjećajući blizinu Boga u svakome trenutku. Tijekom dana, hodočasnici su nastavili preporučivati u molitvi svoje drage osobe, osjećajući kako ih Gospodin kroz zagovor Blažene Djevice Marije povezuje u duhovnome zajedništvu.

U 11:00 sati sudjelovali smo na svetoj misi, gdje smo zajednički zahvalili za sve milosti primljene tijekom hodočašća. Nakon mise i zajedničkoga ručka, polako smo se pripremili za povratak u Osijek, noseći sa sobom uspomene, molitve i osjećaj duhovnoga osnaženja.
Tijekom putovanja došao je poseban trenutak – otkrivanje anđela čuvara. Svatko je saznao kome je bio duhovni vodič ovih dana i u srcu je mogao osjetiti prisutnost nevidljivoga čuvara. Slijedilo je darivanje, a zatim trenuci molitve i pjesme, u kojima smo zahvaljivali jedni za druge, za sve male i velike znakove Božje ljubavi koje smo primili. Bio je to dirljiv, topao i intiman završetak hodočašća, koji je svima ostavio osjećaj blizine Boga, unutarnjega mira i jedinstva u vjeri.
Ovo trodnevno hodočašće ostavilo je u svakome od nas dubok trag. U srcu smo ponijeli trenutke tihe molitve na Križevcu i Podbrdu, osjećaj prisutnosti Gospine nježnosti, te radost zajedničke molitve i pjesme. Svaki susret, svaki osmijeh i svaka tiha molitva bili su mali znak Božje ljubavi koja nas prati i u svakodnevnome životu. Povratak u Osijek bio je ispunjen osjećajem zahvalnosti – ne samo za putovanje i mjesto, već i za jedinstvo koje smo osjetili među sobom kao zajednica vjernika.
Ove uspomene i iskustva ostaju s nama kao tihi podsjetnik da nas Gospodin uvijek prati, a kroz zagovor i nježnu pažnju Blažene Djevice Marije osjetimo Njegovu ljubav, milosrđe i nadahnuće u svakome trenutku života.

Tekst: Valentina Majdenić
Fotografije: Ruža Keser