Korizmeni susret za studente i mlade te upoznavanje đakona sa studentskim pastoralom

U utorak, 10.3.2026. u sklopu redovitih susreta za studente i mlade u osječkoj Župi sv. Ćirila i Metoda održan je i posjet đakona udruzi Duhos u sklopu đakonske pastoralne godine na kojoj je vlč. dr. Davor Vuković, sveučilišni kapelan, jedan od predavača. Prvotno su mladi predvodili župni križni put, uslijedila je sveta misa u župi, a potom i susret za mlade. Nakon uvodne molitve koju je predvodio vlč. Josip Brnjić, pomoćnik studentskog kapelana, uslijedilo je kratko predstavljanje đakona, Karla Striškovića iz Župe sv. Petra u Petrijevcima te Gutenberga Sourou Hounye i Hermanna Zinsou Kodjo iz Benina. Đakonima se priključio i vlč. Marko Koprčina, rodom iz Sinja, a trenutno na službi u Beogradskoj nadbiskupiji. Zajedno su progovorili o svojoj dosadašnjoj đakonskoj i svećeničkoj službi te ohrabrili mlade da ustraju u svom studiranju stavljajući Boga na prvo mjesto, a mladima preporučili da mole za njih. 

Nakon predstavljanja uslijedio je nagovor na temu: Duhovni aspekt Kristove muke koji je predvodio vlč. dr. Davor Vuković. Vlč. Vuković započeo je pitanjem o kojem smo mogli promišljati kroz cijeli nagovor, a to je: Može li Bog patiti? Filozofski je to nemoguće jer patnja proizlazi iz nesavršenosti, a Bog je savršen. Ipak, po njegovoj muci i smrti na križu vidimo da Bog može patiti. Patnja je to koja se razumski ne može shvatiti ni pojmiti, ali može vjerom. Ta patnja plod je Božje ljubavi, a ne nesavršenosti. Često čujemo, znamo i osjetimo Božje milosrđe, a milosrđe je zapravo preobilje ljubavi, preobilje ljubavi o kojoj svjedoči sam Kristov križ. Ujedno je i križ poziv da kao što je Bog nas ljubio i dao život za nas, da je i naše poslanje ljubiti i žrtvovati se za drugoga.
Uz to, vlč. Vuković ističe kako se nositi s vlastitom patnjom koju doživljavamo. Kada nas život pritisne različitim bolima, ključ je u prihvaćanju tih križeva. Odbacivanjem, prigovaranjem ili proklinjanjem taj križ ostaje i postaje sve teži, dok prihvaćanjem u vjeri postaje spasonosan i mjesto otkupljenja, kako za nas, tako i, premda toga ne bili često svjesni, i za druge oko nas.
U Isusu iz Nazareta prebiva Bog i taj Bog može patiti. Bog koji je savršena ljubav može dati svoj život za nas. Božja patnja je plod Božje apsolutne slobode i ljubavi. Kršćanski Bog se očituje kao Bog patnje, kao supatnik. Križ svjedoči o preobilnoj Božjoj ljubavi. Predavač je potom postavio pitanje kako znati da istinski ljubim. I dao je odgovor – istinski ljubiš kad si spreman umrijeti za drugoga. Predavanje je dovršeno s nekoliko poticajnih misli. Život je posut križevima, ključ je u prihvaćanju križa. Križ prihvaćen u vjeri postaje za tebe otkupljenje i posvećenje. Patnja donosi plod dušama koje nećeš ni upoznati. Bitno je u molitvi, u vjeri prihvatiti to trpljenje. Mnogi ljudi bi bez patnje propali za vječni život. A ovako ih patnja oblikuje u poniznosti i služi njihovu posvećenju.
Nakon izložene teme mladi su imali priliku na papir napisati pitanja vezana uz temu, a na koje je vlč. Vuković odgovarao. Mladi su pitali za patnju nevinih, posebno djece, načinu nošenja vlastitih križeva, nepotrebnim križevima koje nosimo, nemogućnosti prihvaćanja osoba s kojima živimo…
Uslijedilo je euharistijsko klanjanje kojega je predvodio vlč. Brnjić, a pjevanjem animirao Duhos bend. Na kraju susreta Marija Šeremet, nova predsjednica Udruge Duhos upoznala je studente s događanjima za mlade u nadbiskupiji, križnom putu za mlade te odlasku na SHKM u Požegu na koje se organizira odlazak, kao i na ostale mogućnosti za mlade kroz mjesec ožujak i travanj. Susret je završen druženjem u prostorima župe.
Tekst: Anamarija Buzgo i Snježana Mijošević
Foto: Marija Šeremet