POSVETNI DAN - 5.3.2026.

Dana 5.3.2026. godine održan je Posvetni dan u župi Sv. Ćirila i Metoda u Osijeku. Program je započeo u 18h molitvom krunice i mogućnošću za svetu ispovijed. Uslijedila je posvetna molitva sv. Ćirilu i Metodu, a potom Sveta Misa s prigodnom propovijedi koju je predvodio župnik vlč. Ante Šiško, i na kraju Euharistijsko klanjanje.
U propovijedi, župnik je naglasio važnost doći raspoloživa srca Isusu. Pojasnio je okolnosti Jeremijinog čitanja o tome kako je proklet čovjek koji se pouzdaje u čovjeka, kao i našu ljudsku sklonost pouzdavati se u ljude. U prvom redu se trebamo pouzdavati u Boga, Njegovu volju tražiti. Potom je župnik govorio o povezanosti Jeremijinog čitanja sa Psalmom 1, o tome kako je blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Gospodina, te kako nam Božja Riječ danas progovara osobito u trenutcima kad nam manjka pouzdanja.

U drugom dijelu propovijedi, župnik se osvrnuo na čitanje iz Evanđelja po Luki o bogatašu i Lazaru, o tome kako čovjek treba otvoriti oči za život koji je važniji od bogatstva. U samom čitanju izriče se stvarnost pakla. Bogataš, kojemu je bitno uzimanje i uživanje, zatvara se u svoj vlastiti svijet užitaka i postaje neosjetljiv na one u potrebi, slijep pokraj zdravih očiju, otupjele savjesti. Lazar pak znači „Bog mi je pomoć“. On je potrebiti, ima ime, te su ga nakon smrti anđeli odveli u krilo Abrahamovo. Bogataš pak nema ime. On je završio u paklu, ali ne zbog zla koje je učinio, nego zbog dobra koje nije učinio, a mogao je učiniti. Pakao počinje kad čovjek odluči živjeti samo za sebe, kad živiš pokraj drugoga, a nema susreta s njim zbog samodostatnosti bogatstva. Velika je zamka bogatstva samodostatnost i ravnodušnost, kad ne znaš svoja dobra podijeliti s drugim. Činjenica je da bogataš nije vidio Lazara.
U nastavku propovijedi nas je župnik da na mjesto bogataša stavimo svoje vlastito ime – ima li neki Lazar za nas? Je li to naš otac ili majka na koje zaboravljamo, prijatelj kojem smo uskratili duhovnu pomoć ili za kojeg nemamo više razumijevanja, ili bilo tko u potrebi oko nas… Potom nam je župnik naveo 4 suvremene laži koje nam nameće svijet. Prva – materijalizam – idolopoklonstvo da vrijedimo koliko imamo. Drugo – laž užitka – da moramo neprestano tražiti svoj vlastiti užitak. Treće – laž ravnodušnosti – da moramo biti ravnodušni prema onome što se događa u svijetu (npr. ratovi, glad,…). Ta nas laž uči da živimo život bez opterećenja. Četvrto – laž uvjerenja da je najvažnije zadovoljenje primarnih potreba (ljudski obziri). A čovjek je mnogo više od tijela.
Na kraju propovijedi, župnik nam je rekao da smo svi mi pred Bogom Lazari. Priča iz Evanđelja ističe konačnost vremena – nije mudro odgađati obraćenje. To je poziv na otvaranje duhovnih očiju dok ima vremena za svakoga od nas.
Poslije Svete Mise uslijedilo je Euharistijsko klanjanje – susret sa živim Isusom. Pred Njim smo, predvođeni razmatranjem župnika, imali priliku ispitati svoju savjest, dublje se pokajati, te dopuštati Isusu da nas Njegova blizina i ljubav dirne i preobražava. Molitvena zajednica Totus Tuus je animirala pjesmom klanjanje te time poticala otvaranje srca Bogu. A Isus je, i ovoga puta, obilazio župu i blagoslivljao vjernike. Tako smo, u Njegovoj blizini, mogli odlučiti još dublje otvoriti duhovne oči i nositi Njega u srcu Lazarima u našim životima.
Tekst: Snježana Mijošević
Fotografije: Juraj Perić