Molitva i paljenje četvrte svijeće Došašća

U tišini posljednjih dana došašća, kada se srca polako smiruju, a domovi ispunjavaju svjetlom i iščekivanjem, okupili smo se kako bismo zapalili četvrtu svijeću došašća – svijeću mira. Ona gori na posljednju nedjelju došašća, ali i na Badnji dan, kao znak da je Božić sasvim blizu i da Bog dolazi k nama – tih, blag i pun ljubavi.

Obred je započeo radosnom pjesmom Raduj se, grade Nazaret, koja nas je uvela u otajstvo Božjega dolaska i podsjetila na mjesto gdje je započela Radosna vijest spasenja.
U uvodnim riječima župnik, vlč. Ante Šiško, pozvao nas je da pogled upravimo prema nositeljima Radosne vijesti – anđelu Gabrijelu i Blaženoj Djevici Mariji. Anđeo naviješta Božji naum, a Marija ga u poniznosti i vjeri prima. Bog dolazi neočekivanim putem, ne silom ni bukom, nego povjerenjem, tišinom i ljubavlju. Marija je ona koja je Gospodina iščekivala s najvećom čežnjom, s nježnošću majke i otvorenim srcem vjernice. Isus je poput klice niknuo u njezinu srcu i u njezinu krilu, a u njezinu naručju pronašao najljepšu kolijevku.
U Mariji prepoznajemo put kojim i mi želimo ići: put vjere, nade i ljubavi, ali i put mira – mira u srcu, u obitelji, u našem narodu i u cijelome svijetu.
Nakon toga slijedile su riječi iz Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima, koje nas podsjećaju da je Krist naš mir. On ruši pregrade među ljudima, uklanja neprijateljstvo i u sebi pomiruje čovjeka s Bogom. Po Njemu svi imamo pristup Ocu u jednome Duhu, pozvani živjeti kao braća i sestre. Zajedničku molitvu pratili su psalam i antifona: „Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!“ Riječi koje izviru iz dubine ljudskoga srca, osobito u vremenu nesigurnosti i nemira. 
U razmatranju koje je uslijedilo, pozornost je bila usmjerena prema miru u svijetu, koji je ponovno ranjen ratovima, nasiljem i patnjom nevinih. Postavljena su teška, ali potrebna pitanja: koliko još patnje moraju podnijeti narodi zahvaćeni sukobima i hoće li vapaj nemoćnih ikada doprijeti do savjesti onih koji odlučuju? U tom promišljanju odzvanja Isusova poruka: „Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati.“ Mir nije samo želja ili san – on je zadatak, poziv i odgovornost svakoga od nas.
U tišini, zajedno sa župnikom, župljani su uputili Bogu osobne molitve, noseći pred Njega brige, nade i želje svojih srca.
Nakon molitve Oče naš, župnik Ante izrekao je završnu molitvu, zahvaljujući Bogu koji nas nije napustio ni onda kada smo se udaljili od Njega. Po poniznosti Blažene Djevice Marije i utjelovljenju svoga Sina, Bog je postao Bog s nama. U toj molitvi zazvali smo snagu ljubavi, brižnosti i mira, moleći da Gospodin svojim svjetlom pohodi svakoga čovjeka, da se radujemo životu i da ga čuvamo. Po zagovoru svetoga Josipa povjerili smo Bogu svoje obitelji, domovinu i sve narode, moleći za pravednost, poštenje, odgovornost, ljubav i mir.
Dok se palila četvrta svijeća došašća, a stihovi pjesme Raduj se, grade Nazaret ispunjavali prostor ispred crkve, svjetlo svijeće postalo je tihi govor Božje blizine. To malo, ali postojano svjetlo podsjetilo nas je da Bog ne dolazi s bukom, nego u tišini srca koje ga čeka. Dolazi ondje gdje ima mjesta za povjerenje, praštanje i mir.
U tom svjetlu prepoznajemo i vlastiti poziv: biti nositelji mira u svakodnevici – u riječima koje biramo, u strpljenju koje pokazujemo, u opraštanju koje darujemo i u ljubavi koju živimo. Mir započinje u srcu svakoga čovjeka, širi se u obitelji, raste u zajednici i dotiče svijet.
Završna molitva, izrečena jednostavno i iz srca, sažela je cijelo došašćansko iščekivanje:
Požuri, Gospodine Isuse, i nemoj kasniti: mi se uzdamo u tvoju dobrotu, utješi nas i ohrabri svojim dolaskom.
Neka nas to iščekivanje ne ispuni nemirom, nego nadom. Neka nas dolazak Gospodinov nauči prepoznati darove koje već sada primamo i otvoriti vrata srca Onome koji dolazi kao Dijete – da bi nam darovao mir koji svijet ne može dati.

Tekst: Valentina Majdenić
Fotografije: Juraj Perić