Paljenje druge adventske svijeće 

U tihoj i mirnoj adventskoj večeri, na početku drugoga tjedna Došašća, naša se župna zajednica ponovno okupila u crkvi kako bi zajedničkom molitvom, pjesmom i zahvalnošću Bogu obilježila paljenje druge svijeće na adventskom vijencu. Ozračje je bilo ispunjeno sabranošću, blagim svjetlom svijeća i tihim iščekivanjem Kristova dolaska.
Uvodnu pjesmu Visom leteć ptice male nadahnuto je predvodila vjeroučiteljica u mirovini, gospođa Anica Horvat. Nakon pjesme župnik, vlč. Ante Šiško, srdačno je pozdravio sve okupljene vjernike u „smiraj dana“, kako je i sam rekao. Podsjetio nas je da je advent vrijeme iščekivanja, ali i unutarnjega buđenja. Danas palimo drugu svijeću – svijeću nade, svijeću koja svojim plamenom usmjerava pogled prema Betlehemu, prema skromnoj štalici u kojoj se rađa Bog koji ulazi u našu ljudskost.

„Cijelo se čovječanstvo budi i izlazi iz tjeskobe jer Bog dolazi među nas“, naglasio je župnik, pozivajući nas da otvorimo svoja srca kako bi u njima zasjalo svjetlo Božje slave. Pozvao nas je da dopustimo Gospodinu da rasprši tamu naših strahova, briga i nesigurnosti – kao što svjetlost svijeće rastjeruje noć.
Nakon pozdrava uslijedilo je čitanje iz Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima, koje nas uvijek iznova podsjeća na postojanost Božje ljubavi i njezinu snagu u našim životima. Potom smo zajedno izgovorili zaziv Pjevajte Gospodu pjesmu novu, pozivajući se na radost i hvalu koju psalmist upućuje Bogu.
U svom nagovoru vlč. Ante istaknuo je da se kršćanska nada nikada ne rađa iz praznine, nego iz ljubavi – iz žive, djelatne Božje prisutnosti. Izvire iz Kristova Srca probodenoga na križu, iz njegove žrtve i bezuvjetne ljubavi prema čovjeku.
„Život vjere započinje krštenjem“, rekao je župnik, „a raste, jača i obnavlja se po Božjoj milosti. Nada je poput duhovnog daha: neprestano se obnavlja, postaje čvrsta i nepokolebljiva. A Duh Sveti taj je koji ju, poput tihog i neugasivog plamena, održava u nama.“ Podsjetio je da kršćanska nada ne razočarava jer se temelji na onome što ne prolazi – na Božjoj ljubavi od koje nas ništa ne može rastaviti.
Uslijedila je molitva sa zazivom Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje. Prije zajedničke molitve župnik je potaknuo vjernike da u tišini otvore svoja srca i pred Gospodina iznesu svoje nakane: molitve za najbliže, za bolesne, za one koji trpe ili su usamljeni, za sve koji se preporučuju našim molitvama. Nakon trenutka šutnje, župljani su jednim glasom izgovorili zaziv.
Potom smo zajedno molili Oče naš – jednostavnu i duboku molitvu koju nas je sam Gospodin naučio. Župnik nas je pozvao da večeras posebno molimo za svoje obitelji, prijatelje i sve one kojih se nitko možda ne sjeti, a potrebni su Božje blizine i snage.
Nakon molitve ministrantice Klara i Marija upalile su drugu svijeću na adventskom vijencu i adventskom panju. Župnik je blagoslovio vijenac i panj škropljenjem i kađenjem, dok su župljani pjevali adventske pjesme, stvarajući ozračje zajedničke nade i radosti. U završnoj molitvi vlč. Ante izgovorio je zaziv: „Svemogući i milostivi Bože, dok idemo u susret tvome Sinu, daj da nas zemaljske brige ne smetu. Neka nas nebeska mudrost tvoje Riječi uvede u zajedništvo njegove sudbine.“
Nakon blagoslova župljani su se zadržali u prijateljskom druženju uz topli čaj i sendviče, dijeleći vrijeme, razgovor i blizinu zajedništva.
Paljenje druge adventske svijeće tako je postalo više od samoga liturgijskog čina: postalo je susret srca, zajednice i nade – podsjetnik da Bog dolazi, da se rađa i da svjetlost njegovih obećanja obasjava i najskrovitija mjesta našega života.