Zornice i svjetlo nade

U ponedjeljak, na početku zornica, crkva je u 7 sati ujutro bila ispunjena župljanima svih dobi. Prvopričesnici su u procesiji nosili upaljene lampione, a mise zornice predvodio je naš župnik vlč. Ante Šiško. Njegova prisutnost i riječ dodatno su unijeli toplinu u prostor, a svjetlost lampiona prekrasno se stapala s adventskim ugođajem, unoseći u prostor osjećaj zajedništva. Dok su korak po korak prilazili oltaru, njihovi lampioni svjetlucali su poput malih znakova nade, podsjećajući nas na ono najjednostavnije, a najdublje – poziv da i mi budemo svjetlo jedni drugima.

Djeca su prvog dana zornica dobili od župnika slagalice i svaki dan dobiju po jednu samoljepivu naljepnicu za nalijepiti na tu slagalicu. Oko 130 slagalica je podijeljeno na prvoj misi zornici. Svi koji budu imali ispunjenu slagalicu na kraju došašća moći će ići na jedan izlet sa župnikom. Poslije mise zornice, prije odlaska u školu, djeca su pozvana da se okrijepe na izlazu iz crkve čašom toplog čaja i ukusnog keksa. Svako jutro nastane gužva oko stolova …

Jučer smo u Crkvi slavili spomendan svete Barbare, 4. prosinca. Posebno se sjećamo ove svetice, zaštitnice rudara i svih koji život polažu u Božje ruke. Njezin život i vjera podsjećaju nas na hrabrost, pouzdanje i snagu koja dolazi od Boga. U mnogim se seoskim sredinama još uvijek njeguje lijepa tradicija stavljanja grana trešnje ili višnje u vodu – ako procvjeta do Božića, znak je Božjeg blagoslova i nade. Na svetu Barbaru običaj je i odlaska „u čestitare“, uz jednostavnu, ali snažnu molitvu: „Kucilo se, macilo se, telilo se…“ – riječi koje u sebi nose brigu za dom, zajedništvo i svakodnevni život, podsjećajući nas da se vjera živi u malim, svakodnevnim gestama. 

Uz spomendan svete Barbare, zornice nas pozivaju da zastanemo i pogledamo u vlastito srce. Je li Crkva za mene mjesto skloništa i mira? Kakav je moj odnos prema onima koji me u vjeri vode – biskupu, župniku, zajednici? Jesam li otvoren za Božju riječ i živim li je u svakodnevici? Advent nas nježno podsjeća da Gospodin bude naša stijena, oslonac i sigurnost, i da u Njegovoj prisutnosti pronalazimo snagu i mir za sve dane koji dolaze.

Posebnu toplinu ovih dana unosi i kutija koja stoji pred oltarom od prvoga dana zornice. Svakoga jutra djeca u nju ubacuju slatkiš, darovan od srca. Kako dani prolaze, kutija se polako puni, a svaka mala gesta postaje dio velike adventske priče. Na kraju došašća slatkiši će biti predani Centru za pružanje usluga u zajednici Klasje Osijek, gdje će razveseliti one kojima je potrebna radost i toplina. Ovaj jednostavan čin djeci pruža osjećaj zajedništva, dobrote i brige za druge, a svima nama podsjetnik je da se vjera živi i kroz djela.

Svaka zornica nosi trenutke smirenja i radosti, susrete s bližnjima, šaptaje molitve i tihe misli koje svatko od nas nosi u srcu. Neka nas zajedništvo, svjetlo lampiona, primjer svete Barbare i dječja dobrota potaknu da i sami, svaki dan, s više pouzdanja, ljubavi i zahvalnosti, hodimo prema Božiću. Neka ove mise, počevši od ranih jutarnjih sati, budu naš mali, svakodnevni put svjetla, nade i radosnog iščekivanja, a Crkva mjesto gdje se srca spajaju i gdje Božje svjetlo pronalazi put u svaki dom.

Tekst: Valentina Majdenić
Fotografije: Juraj Perić