Blagoslov adventskoga vijenca i paljenje prve svijeće Došašća

Naša se župna zajednica, u subotu 29. studenoga 2025. godine, okupila u molitvi i zajedništvu kako bi započela novo liturgijsko vrijeme – Došašće, vrijeme budnosti, nade i unutarnje pripreme za Kristov dolazak. Adventski vijenac bio je postavljen ispred crkve, a adventski panj pred oltarom, dok je susret započeo poznatom i omiljenom adventskom pjesmom Padaj s neba roso sveta, koju je predvodila Anica Horvat. Već u tim prvim tonovima osjećala se tišina i radost koje uvijek prate početak ovoga milosnog vremena.

Župnik, vlč. Ante Šiško, u uvodnim se riječima osvrnuo na ljepotu liturgijske godine u kojoj Crkva iznova proživljava cijelo Kristovo otajstvo – od njegova utjelovljenja i rođenja do slavnog dolaska po koncu vremena. I ova godina ponovno započinje Došašćem, koje nas poziva da usporimo, otvorimo srca i dopustimo Gospodinu da nas iznutra obrati i obnovi. Ponizni Spasitelj želi doći u našu svakodnevicu, u naše obitelji i u našu župnu zajednicu, a liturgija nas poziva da ga prepoznamo i prihvatimo.
Nakon čitanja iz Poslanice svetoga Pavla Apostola Rimljanima, župnik Ante podsjetio nas je na riječi blaženoga Alojzija Stepinca koje snažno govore o usmjerenju našega života i o idealima koji nas nose: „Može li se uopće govoriti o idealima tamo gdje nema više kontakta s Isusom Kristom, neusporedivim idealom čovječanstva? A gdje nema ideala, tamo je pad neminovan i katastrofa neizbježiva. Jer ako je ono što čovjek ljubi ispod njega, onda mora da se sagne i gmiže kao životinja čiji je ideal na zemlji u zobi, slami i vodi. Ako je ono što ljubiš iznad tebe, onda ćeš se dizati poput orla u nebeske visine. Sposoban da prezreš sve što je nisko i ružno, pa i samu smrt, kada to ustreba.“
Te riječi, izrečene s nadom i ozbiljnošću, u srcima su mnogih pobudile želju da ovo Došašće živimo produbljeno i svjesno – s pogledom uzdignutim prema Onome koji dolazi.
Slijedila je blagoslovna molitva u kojoj smo, zajedno s našim župnikom, pred Gospodina iznijeli vijenac, panj i svijeće – ali još više, svoje brige, svoje radosti i svoje molitve. Molili smo da svjetlo adventskih svijeća bude znak Božje prisutnosti u našim obiteljima, njegovog mira u našim odnosima i njegove milosti u našoj svakodnevici. Zamolili smo Gospodina da u nama umnoži dar vjere, da nas učini postojanima u dobru i da nas, dok palimo svijeće, ispuni žarom ljubavi koju nam je ostavio u sakramentu svoje prisutnosti.
Nakon molitve ministranti su upalili prvu adventsku svijeću – svijeću proroka, svijeću nade. Njezino skromno, treperavo svjetlo postalo je znak naše ljudske čežnje za Bogom u vremenu kada se svjetla ovoga svijeta brzo gase, a naša žeđ za smislom postaje sve dublja. Župnik nas je pozvao da se učimo kršćanski bdjeti, da prepoznamo dar svakoga novog dana i da živimo poziv na ljubav koju nam je darovao sam Krist.
U zajedništvu smo zahvalili Bogu za sve ljude i događaje koji su ostavili trag dobrote u našim životima te zamolili da i mi nosimo svjetlo jedni drugima. Nakon završne molitve i blagoslova, župnik Ante pozvao je sve prisutne na druženje uz čaj i kekse – znak jednostavne, ali duboke radosti kojom započinjemo ovogodišnje Došašće.
Neka nas svjetlo prve svijeće prati i hrabri na putu prema Božiću, da otvorena srca dočekamo Onoga koji je „Svjetlo svijeta“ i darovatelj istinske nade.

Tekst: Valentina Majdenić
Fotografije: Juraj Perić