U nedjelju, 12. listopada 2025. u 10:30 sati, u Župi sv. Ćirila i Metoda u Osijeku, svečano je slavljena Misa zahvalnica za plodove zemlje i rada ljudskih ruku. Svetu misu predvodio je župnik Ante Šiško u zajedništvu s brojnim vjernicima, ministrantima, roditeljima i djecom, te obiteljima koje su toga dana slavile krštenje svoje djece. Tijekom misnog slavlja kršteno je troje djece, a crkva je bila ispunjena ozračjem zahvalnosti i radosti.
Crkva je bila posebno uređena plodovima jeseni – voćem, povrćem, klasjem, grožđem, vinom, medom i cvijećem, kao vidljivim znakom Božje dobrote i blagoslova. U uvodu u misno slavlje župnik je pozvao vjernike da sa zahvalnim srcima pred Gospodina donesu sve darove koje primaju tijekom godine uključujući dar života, zdravlja, rada, vjere i zajedništva.
Čitanja dana bila su iz 28. nedjelje kroz godinu: Prvo čitanje: 2 Kr 5, 14–17 – Naaman, vojskovođa, ozdravio je od gube i zahvalio Bogu Izraelovu. Otpjevni psalam: Ps 98, 1–4 – „Pred poganima Gospodin obznani spasenje svoje.“ Drugo čitanje: 2 Tim 2, 8–13 – Ako s Kristom umiremo, s njime ćemo i živjeti. Evanđelje: Lk 17, 11–19 – Isus je ozdravio deset gubavaca, ali se samo jedan vratio zahvaliti.
U propovijedi je župnik Ante Šiško istaknuo važnost dviju riječi koje bi svaki čovjek trebao znati i nositi u srcu: „oprosti“ i „hvala“. Te su riječi temelj svakog odnosa s Bogom i ljudima. Govoreći o drugom čitanju, u kojem sveti Pavao piše Timoteju iz zatočeništva, župnik je naglasio da apostol, unatoč patnji, pronalazi prave riječi, a to su riječi vjere i povjerenja.
U nastavku je župnik povezao čitanja s primjerom iz Druge knjige o Kraljevima, gdje je Naaman, vojskovođa koji boluje od gube, ozdravio nakon što je poslušao proroka Elizeja i okupao se sedam puta u rijeci Jordanu. „Bog voli put poniznosti”, rekao je župnik, “jer cilj svakog ozdravljenja nije samo tjelesno zdravlje, nego susret s Bogom.” Povezujući to s evanđeljem, župnik je podsjetio kako su gubavci bili odbačeni od društva i smatrani grešnicima, ali su se obratili Isusu vapajem: “Isuse, smiluj nam se!” Isus ih ne dotiče rukom, nego im kaže da se pokažu svećenicima i oni ozdravljaju dok su na putu. No, samo se jedan Samarijanac vraća zahvaliti. „Imamo put ozdravljenja i put spasenja”, rekao je vlč. Šiško. „Samo je Samarijanac išao putem spasenja, jer je zahvalnost plod vjere. U zahvalnosti se vjera očituje.“
Župnik je posebno uputio riječi roditeljima novokrštenika, potičući ih da budu zahvalni na daru života i djece. Naglasio je da se prava zahvalnost najdublje očituje u bolesti i slabosti, kada čovjek spozna svoju nemoć i oslanja se na Božju pomoć. „Znamo ozdraviti,“ rekao je, „ali ne idemo dalje, ne idemo putem spasenja. Isus je ključ spasenja.“
Na kraju propovijedi župnik je pozvao vjernike da dopuste Bogu da ih iznutra dotakne i ozdravi, da prepoznaju vlastitu „unutarnju gubu“, ono što ih sprječava da budu bolji i slobodniji. Podsjetio je da Euharistija znači zahvaljivanje i da bi svaka misa trebala biti trenutak zahvalnosti: „Kada dođeš na misu, zahvaljuješ li? Na prvom mjestu treba nam biti zahvalnost,“ zaključio je.
Nakon homilije uslijedila je molitva vjernika, a potom i svečano krštenje troje djece. U ozračju radosti i molitve, župnik je roditeljima i kumovima uputio riječi o važnosti kršćanskog odgoja i svjedočenja vjere.
Nakon krštenja uslijedio je svečani prinos darova, koji je čitala vjeroučiteljica Sanja Lazić. U procesiji su vjernici u narodnim nošnjama, zajedno s ministrantima, prinosili darove na oltar: voće i povrće, zastavu i grudu zemlje, sjemenke, grožđe i lozu, Bibliju, pšenično klasje, med, ulje, vino, kruh i cvijeće. Svaki dar ima svoje značenje: plodovi zemlje i rada, Božja riječ, radost, ljubav i zajedništvo. Župnik je izrekao molitvu blagoslova i blagoslovio sve darove i plodove zemlje koje nam Bog daruje.
Misa je nastavljena euharistijskim slavljem, a vjernici su radosno pristupili svetoj pričesti. Na kraju je župnik uputio završni blagoslov i zahvalio svima koji su sudjelovali u pripremi misnog slavlja.
Ova misa bila je istinsko slavlje zahvalnosti, vjere i zajedništva, podsjetnik da sve što imamo dolazi od Boga, a zahvalno srce najdragocjeniji je dar koji možemo prinijeti Bogu za sve što nam svakodnevno daruje.
Tekst: Sanja Lazić, vjeroučiteljica
Fotografije: Lovro Brekalo
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
